From Joško Božanić's Perušće besid (Čakavska rič, 1975; book: GZH, 1981) — the first book ever written in the Komiža dialect. It was printed with full accentuation, making it one of the few komiški texts where the accents are visible.
We show selected verses with attribution, not complete poems: Čakavska rič is open access but “with respect for copyright” (marked In Copyright), so the collection remains a protected work. The words themselves flow freely into the Beśidar — vocabulary cannot be copyrighted. Notes marked ✎ are Božanić's own glosses of difficult lines.
A cô
Litanija mornarskih strahova — niz pitanja "a što ako" o oluji, sidru, vjetru i brodolomu, koja završava pitanjem što ako se ne može učiniti ništa.
ako se razbîje
ako se razbije
ako vîtar forcô
ako vjetar pojača
ako kûlaf dvîne
✎ako se oblaci dignu na horizontu
ako nevêra dognô
✎ako nevera goni
ako sîdro zaraskô
ako sidro zapne na dnu
ako mîsec istecê
ako mjesec istekne
ako rîba utecê
ako riba pobjegne
ako mȏre nagȍrne
ako more nagrne
ako se brûd izvȍrne
ako se brod prevrne
ako te mȏre pogucô
ako te more proguta
ako te nevêra izî
ako te nevera pojede
ako nî cô?!
✎ako se ne može ništa učiniti
⚓ Joško Božanić, Perušće besid · PB
Besîda obo besîdi
Uvodna pjesma o samoj riječi i o šutnji: pjesnik pita tko još može znati i izreći kamo putuje otok, i zaključuje da nema konopa kojim bi se doseglo dno vremena.
kû tu mȍre znât
tko to može znati
kû tu mȍre rȅč
tko to može reći
kûl 'vi škûj putûje
kamo taj otok putuje
kûl 'vi brûd omîce
kamo taj brod izmiče
i bȍje bi bilo mucât
i bolje bi bilo šutjeti
kal bi se mȍglo surgât
kad bi se moglo usidriti
ma ni tēga konopâ
ali nema toga konopa
⚓ Joško Božanić, Perušće besid · PB
Burba Tûme
Portret barba Tome, čovjeka od rada kojemu je magarac bio jedini sugovornik, sve dok magarca nije prodao i otišao u Ameriku.
tovȏr mu je jedîni râzgovur bîl
magarac mu je jedini razgovor bio
Bûrba Tûme je bîl tâki covîk
Barba Tome je bio takav čovjek
covîk od lavûra
čovjek od rada
i ni pûno hâjol za pantomîne
i nije puno mario za tričarije
da nî bilo Domîne
da nije bilo Domine
ne bi se znâlo
ne bi se znalo
ku jȅ tovȏr
tko je magarac
a kû gospodôr.
a tko gospodar
figûra pȍrka
✎jedna psovka
da je îsal na kvasînu
✎da je skrenuo umom
⚓ Joško Božanić, Perušće besid · PB
Kal je vrîme fermâlo
Trenutak u kojem vrijeme stane, sunce se ukoči nasred neba, riječi se zamrse i sve se zaboravi pod pritiskom vrućine i mora.
Ujedônput je vrîme fermâlo
Odjednom je vrijeme stalo
i sûnce se nâsril neba inkantâlo
i sunce se nasred neba ukočilo
u sârcu ti je zakantôl carcêj
u srcu ti je zapjevao cvrčak
svȅ su se rîci zamorsîle
sve su se riječi zamrsile
i jo son zȍbîl
i ja sam zaboravio
ca bi tukâlo
što bi trebalo
ma da nismȏ û more skocîli
ali da nismo u more skočili
bîsmo izgorîli.
izgorjeli bismo
⚓ Joško Božanić, Perušće besid · PB
Kal skûj putùje
Zimska slika otoka odsječenog od svijeta — jarboli, vjetar i more — dok se u gradu govori o poskupljenju i mjesnim tračevima.
po kantûnih zvîžju vîtri
po uglovima zvižde vjetrovi
lantîne škrîpju
lantine škripe
a covîku se cinî
a čovjeku se čini
da je nînder nîkur
da nigdje nikoga nema
i cîli škûj da se je nîkud oputîl
i cijeli otok da se nekud zaputio
A more sve dûbjin govȍri glôson
A more sve dubljim govori glasom
i covîk nȅ zno ca je tû cûl
i čovjek ne zna što je to čuo
glôs vrîmena cùje
glas vremena čuje
a nîkur nȅ zna rôtu
a nitko ne zna smjer
ni dî je prôva
ni gdje je pramac
ni dî je temûn...
ni gdje je kormilo
A da će cûkar poskupît
A da će šećer poskupjeti
govȍri se po pajîzu
govori se po gradu
⚓ Joško Božanić, Perušće besid · PB
Nȅbo u mastîlcu vodê
Slika neba s oblacima odraženog u vedru vode, u kojem se mali Pepe u strahu hvata za prozor da ne propadne kroz vodu u nebo.
Svû je nȅbo is ȍblocima
Sve je nebo s oblacima
u mastilac vodê stâlo
u vedro vode stalo
Pȇpe se je mȍli
Pepe se mali
u strohû ćapôl
u strahu uhvatio
da ne bi krôz vodu
da ne bi kroz vodu
û nebo propôl
u nebo propao
ako se za jȍblok
da se za prozor
ne bi agranpôl.
nije grčevito uhvatio
⚓ Joško Božanić, Perušće besid · PB
Šjor Vîce
Minijatura o šjor Vici u brijačnici, koji u zrcalu gleda odbljesak sunca i praznu rivu na kojoj nikoga nema.
U barbirîju je zaškripâla katrîda
U brijačnici je zaškripala stolica
tu je šjor Vîce nȍgu pripomîstil
to je šjor Vice nogu premjestio
i po rîvi se je obazdrîl
i po rivi se obazreo
ne bi kȍga adoćôl
ne bi li koga ugledao
jȇrbo nînder nîkoga nî
jer nigdje nikoga nema
kûda da je pȍmor cîli pajîz
kao da je pomor cijeli grad
i jȍpet je mâlo
i opet je malo
u zârcelo glȅdol
u zrcalo gledao
⚓ Joško Božanić, Perušće besid · PB
Stîne rûke vîtri i besîde
Završna pjesma zbirke: sunce putuje preko otoka, kamenje, ruke, vjetrovi i riječi se troše, a zemlja pokriva sve trude i jade dok u pameti trune perušće besid.
Prîko škȍja sûnce
Preko otoka sunce
za sûncen putûje
za suncem putuje
i vâvik smo blîže
i uvijek smo bliže
i vâvik smo tûje
i uvijek smo dalje
tarmâju se stîne
trve se kamenje
rûke vîtri i besîde
ruke vjetrovi i riječi
a zemjâ pokrîje sve trudê
a zemlja pokrije sve trude
sve ca iz nje nîce
sve što iz nje niče
u pâmeti zȍgnje perušće besîd.
u pameti sagnjije suho lišće riječi
⚓ Joško Božanić, Perušće besid · PB
Svîtu mûj ca smȍ 'vo dȍškoli
Tužaljka nad iseljavanjem i umiranjem otoka: brodska sirena i mrtvačko zvono, ugašene svijeće, napuštena polja i ruke koje se noću vraćaju obrađivati zemlju.
ca smȍ 'vo dȍškoli!
što smo ovo dočekali!
Svâko jûtro vapôr trûbi
✎prilikom odlaska u tuđinu ljudi brodskom sirenom pozdravljaju svoje rodno mjesto
svâku vȅcer zvȍno brȅco
✎način zvonjenja kojim se oglašava smrt
jelnâ svîćâ za drûgun se zgȍsi
jedna svijeća za drugom se gasi
jelnâ kûća za drûgun umûkne.
jedna kuća za drugom umukne
I kûda da nîkal nîkur
I kao da nikad nitko
nî pasôl ovun strȏdun
nije prošao ovom ulicom
je 'vo dûlnju vrîme
✎je li ovo dulnje vrijeme — vjetrovi koji pušu iz smjerova od sjevera do sjeverozapada
ȍli je jûžin?
ili je jugo?
ma nîkur da izôjde na ponîstru
ali nitko da izađe na prozor
tu vej nîkur nȅ zno
to više nitko ne zna
da rȅstû kupîne
da rastu kupine
di su rȅsli jûdi.
gdje su rasli ljudi
jerbo nîkur nȅće
jer nitko neće
⚓ Joško Božanić, Perušće besid · PB