Proverbs

Boje dvo puta promiślit nego jedon put falit.

Grubo je kal śe meće, a ne vadi.

Poslovica osuđuje škrtost, zgrtanje dobara bez trošenja.

Duć će muśe na pecene śkuśe.

Kaže se nekome tko misli da mu neće više trebati pomoć od drugoga koji je njemu pomogao, ali okolnosti se mijenjaju i uzajamnost unutar društvene zajednice valja poštovati uzvraćanjem za učinjeno dobro.

Duć će śmihuc na plakuc.

Upozorenje, osobito mladima, da budu suzdržani u veselju jer ushit može lako zamijeniti tuga.

Dvo jeźa u rapu kako-tako, a kal treći dujde - nikako.

Dvije svadljive osobe (ježevi) u istom prostoru nekako se i podnose, ali kad dođe treća takva, onda je suživot nemoguć.

Gira śe je iś girun pekla, a jelna druguj ni virovola.

Ljudi se često ne razumiju ni onda kada im je sudbina vrlo slična, pa ni u najtežim okolnostima (dvije ribe se peku na gradelama).

Gloś puka - gloś Boga.

Poslovica je utemeljena na ideji o nepogrešivosti mišljenja puka koji određuje norme društvenog ponašanja.

Gora nikal ni śoma.

Zlo djelo teško je sakriti čak i u pustoj gori, jer uvijek se može naći svjedok.

I gorimu kucinu vajo polhitit kośt.

Smisao poruke je da valja biti milostiv i prema onome koji to ne zaslužuje.

Iś kakin śe meśtron śtoji, iś takin śe śkula uci.

Poruka o važnosti društva čiji utjecaj oblikuje pojedinca.

Iś kin śi - taki śi.

Poruka kao i u prethodnoj poslovici.

Grubo je kal śe vadi, a ne meće.

Loše je kada nije uspostavljen princip održivosti. Trošenje zahtijeva nadoknađivanje da bi se održala ravnoteža.

Jaźik govori, a guźica ploćo.

»Guzica« je metonimija za ljudsku egzistenciju, ukupnost čovjekova fizičkog bića.

Jedon divji śedan likorih privari.

Poruka o bezobzirnosti i lukavosti divljaka koji, da bi nadoknadio svoj hendikep, poseže za lažima koje mogu kulturno i intelektualno superiorne ljude prevariti.

Jedon put śe iś materun śpi.

Kaže se nekome ili o nekome koji je iznevjerio povjerenje.

Jelna ovca śvu śtado gubavi.

Poruka o negativnom utjecaju pojedinca na skupinu.

Jelne gaće - niśta gaće / dvoje gaće - cagod gaće / troje gaće pena gaće.

Kal je kroju dobro u Budimu, un ne haje źa śvoju druźinu.

Kaže se osobi ili o osobi koja iz svoje privilegirane pozicije ne razumije bližnjega u nevolji.

Kal śe kuho pulenta, śva śu dica kuntenta.

U vrijeme oskudica palenta je bila glavna hrana koje se moglo najesti do sitosti.

Kal śe śikira naośtri, boje śice.

Treba biti strog i zahtjevan da bi se lijenoga potaklo na aktivnost.

Ko ne źno, imo jednu manu, ko źno, imo śto.

Paradoksalna spoznaja o onome koji djeluje jer mu se pogreške zamjeraju, za razliku od onoga koji ne djeluje jer mu se nema što zamjeriti osim jedne mane - nedjelovanja.

Hitnja je javolśki pośol.

U svijetu kojemu je rad na vrhu društvene ljestvice vrijednosti, brzina rada također je bitna vrlina, ali uz poštivanje tempa rada radi optimalnog korištenja čovjekove energije.

Ko śe pri uśtane, boje gaće obuće.

Tko je brži, taj je uspješniji. Ovo je figurativan iskaz koji konotira vrijeme siromaštva kada djeca (često brojna u obitelji) nisu imala vlastitu odjeću, već onu koja ih dopadne.

Koga goder lagonje pomoźe, a koga ni iśtina ne moźe.

Poruka o poremećenom društvenom kontekstu u kojemu laž pobjeđuje istinu.

Koga mati ne rodi, źa njin śarce ne boli.

Poruka o primarnosti sentimentalnog odnosa prema rođenoj braći i sestrama u odnosu na sve druge.

Kojo kurba ni leśta, ne vridi niśta.

Osoba koja radi nečastan posao, mora biti hitra u djelovanju i donošenju odluka jer može zbog svog nečasnog posla stradati.

Kokot pivo, kokuś olgovoro: Teśko kući di ni gośpodora.

U glasanju kokoši i pijetla imaginiran je glas poruke o društvenim odnosima zasnovanim na poretku kojemu je Bog na vrhu kao autoritet na kojemu se temelji hijerarhija utemeljena na subordiniranosti

Kośmanica boga moli da viśalica vrot i ślomi.

Zbog vlastitog interesa netko će nauditi drugome i napraviti mu veću štetu nego što će sam imati koristi. Ideja je izrečena figurativno - zagonetkom koju valja pogoditi: kosmanica je mačka (kosmata, dlakava), a višalica je uljanica koja visi na zidu. Kad se ona razbije i ugasi se svjetlo, mačka će u mraku polizati proliveno ulje.

Kuća śe ne grodi porcen.

Za velika djela potrebna je velika snaga / moć / upornost.

Ku deśprecijoje, moźe bit da kupuje.

Deprecijacija ponuđene robe može također otkriti nečiju namjeru da bude kupac.

Ku do jaźiku na voju, śebi tugu i nevoju.

Ku je duźan, vavik je ruźan.

Porukom se izjednačava psihološka i fizička stvarnost: dužnički odnos i fizički izgled (ružnoća).

I govno śe niźbardo voje.

Konformističko ponašanje ljudi nije moralna vrlina, već rezultat sebičnosti. Moralna vrlina je kretanje protiv struje unatoč nevoljama koje poštivanje moralnih načela zahtijeva. Inicijalni položaj veznika i sugerira elipsu, neizrečeni dio rečenice koji se podrazumijeva. Ne spominju se ljudi koji se kreću niz struju, koji se zbog svog interesa odriču moralnih načela, a očekuju priznanje. Poslovica ih uspoređuje s govnom koje se također kreće (valja) nizbrdo pokretano silom inercije.

Ku je mona, neka śtoji doma.

Poruka o izbjegavanju eksponiranja budala u društvu.

Ku je źa kucina, vada laje.

Ne valja nekome zamjeriti očitovanje osobina koje su zadane ulogom koju ima.

Ku iś dicun śpi, popiśon śe uśtane.

Ne valja se upletati u odnose među djecom.

Ku kuću grodi, malo u nju śtoji.

Poruka o dugotrajnosti procesa i iscrpljujućem poslu gradnje kuće. Općenit je smisao poslovice da od velikog djela koje čovjek stvara veću korist imaju drugi negoli on sam.

Ku lavuro, ćapo jedon, ku ne lavuro, ćapo dvo.

Poruka o društvenoj nepravdi koja nastaje kada je iznevjeren princip nagrade prema radu.

Ku malo gledo, malo i vridi.

Produktivna osoba ne mari za sitne gubitke, jer ih proizvodom svog rada obilato nadoknađuje.

Ku muci - dvo uci.

Pouka o koristi prešućenog očitovanja u spornim situacijama.

Ku ne vidi crikvu, pok śe peći klanje.

Tko ne zna što su prave vrijednosti, taj se klanja lažnima.

Ku poteźe, neka i nateźe.

Tko zarađuje, neka i plaća.

Ku privari brata śvuga, privari i śebe.

Poruka o svetosti bratskog odnosa.

Iź pune vriće vajo śparanjat.

Treba štedjeti kad je obilato.

Ku rufijoje, on kupuje.

Hvaleći dobivamo naklonost onoga koji prodaje pa odatle naša dobit kao kupca.

Ku śe foli, ti śe kvori.

Ku śe iś dicun śvodjo, gori je ol dice.

Ne valja ulaziti u odnose među djecom.

Ku śvuga śmoka nośi, tujega ne prośi.

Poruka o važnosti oslanjanja na vlastite snage.

Ku ukrode joje, ukrode i kokuś.

Osuda krađe bez obzira na vrijednost ukradenog.

Ku umi - njemu dvi, ku źno - njemu dvo.

Pohvala ljudskom umijeću i znanju, vrlinama koje društvo mora nagraditi.

Lako je kal śe imo popecak.

Popecak (žarač) pomaže kod ognjišta upravljati vatrom. Popecak je ovdje metonimija za dijete čija pomoć u nekom poslu može biti važna.

Lako je kroju roge u źepu koźat, ma te voja na vidilo.

Lako je protiv moćnika govoriti kad on nije prisutan, ali nije lako pred njim.

Lako je źapovidat kal je śkrinja puna.

Lako je zapovijedati s pozicije moći.

Maśka je kroja gledola, a ni ga śe bojola.

Čovjekov strah od autoriteta blokira njegovo ponašanje. Oslobađanje od straha omogućuje djelovanje.

Jaźik boćo, a guźica ploco.

Zbog izgovorenih riječi čovjek može stradati.

Ne foli śe, Ole, vidil śon ti dvore.

Ljudski habitat (dom - dvori) govori o čovjeku istinitije negoli što on govori o sebi (kad sebe hvali).

Ne gre Viśanin beź domijone u vapor ni Brocanin beź lumbrele.

Višanin ide na kopno da bi se liječio ili obavio važne poslove, a pritom mu pomaže vino kao nagrada liječniku ili prijatelju. A Bračanin nosi kišobran kad ide na put i po lijepom vremenu jer se nikad ne zna kad će zatrebati.

Ne iśći kruha varhu śenice.

Ne budi ohol. Ne traži više nego što ti je dovoljno.

Ni dośta śomo źocina, hoće śe i nocina.

Način nije samo forma već je i bitan sadržaj ponašanja u odnosu prema drugome.

Nikal iź duga, kako ni Śveti Gargur iź koriźme.

Sveti Grgur, benediktinski monah i kasnije papa, slavi se 12. ožujka, dakle u vrijeme korizme. Poslovica ističe nepromjenjivost statusa siromaha koji je stalno u dugovima i figurativno uspoređuje to stanje s nepromjenjivošću datuma blagdana jednog katoličkog

Ni parśti ol ruke niśu jelnoci.

Poslovica iskazuje stav o prirodnoj nejednakosti među ljudima.

Niśu rafijole i pandolete nauśne na pogacu ol śloni ribi.

Osoba navilda na udobnosti koje joj donosi društveni položaj, teško može prihvatiti elementarne uvjete života.

Ni u moru mire, ni u Vlaha vire.

Višani su imali kontakt s ljudima iz Dalmatinske zagore (koje su nazivali Vlasima) jer su oni dolazili kao radna snaga za poslove u vinogradima viških težaka. Iz tog iskustva proizašao je ovaj stav koji generalizira pojedinačna loša iskustva.

Ni u tikvu dobra śuda, ni u Vlahu dobra druga.

Generalizacija pojedinačnog iskustva o Vlahu kao osobi u koju se ne možeš pouzdati. Iskustvo se temelji na kontaktu s radnicima iz Dalmatinske zagore koji su dolazili na Vis raditi na imanjima viških težaka koji su imali veće vinograde.

Jelna śmart - śtu prorokuv.

Mnogi različito prognoziraju nečiju sudbinu, ali sudbina je samo jedna i nepredvidljiva.

Ni źa Vlaha kapa ni dolama ni źa Turka divojka neźnana.

Poruka o pretenziji pojedinca da pribavi sebi ono što mu ne pristaje. Vlah je siromah kojemu ne pripada svečana odjeća, a djevojka neznana nije primjerena mladoženji kojemu roditelji biraju partnericu za ženidbu na temelju poznavanja njezina podrijetla.

Obiśt, obiśt, a vrotit će śe legumini.

»Legumini« naziv je za hranu koju su stanovnici otoka Visa dobivali od okupatorske talijanske uprave u II. svjetskom ratu. Bila je to vrlo oskudna hrana koja se sastojala od raznih vrsta mahunarki. »Legumini« su postali simbolom oskudice i gladi.

Oćo, boćo, ćaćina muka ploćo.

Izraz oćo , boco metonimija je nepromišljena govora koji u društvenim relacijama može nanijeti štetu koju neće sanirati onaj koji je štetu napravio, nego netko drugi.

Ol Boźića do Uźom jedva doma doguźon.

Užma (pl. tant. G. Užom) stari je naziv za Uskrs, Vazam. Uskrs počinje završetkom razdoblja pokore (četrdesetodnevne korizme) obilježene postom. Ali u vremenima neimaštine i oskudice hrane bilo je razdoblja dugotrajne pokore i bez korizme. Užma - vrijeme Uskrsa, jest cilj do kojega valja stići tako da se preživi u nevolji, da se doma dogužo - da se dohvati spasa, da se preživi.

Ova śvaźa ni źa oti letrat.

Iskaz o nesuglasnosti predmeta prezentacije i konteksta (okvira) prezentacije.

Pineźi nimaju blagoślova.

Spoznaja o ništavosti postignuća koje se temelji samo na zgrtanju novaca.

Polhitili - ne polhitili, iśto će von iźbrojit vlośe na bondu.

Iskustvo o nezahvalnosti za pomoć.

Polkreśono źorna boje miju.

Zorna su mali kućni ručni mlin za žitarice koji se sastoji od gornjeg (pokretnog) i donjeg fiksnog kružno oblikovanog kamena u drvenom kućištu. Oni se zbog mljevenja s vremenom izližu pa ih treba povremeno potkresati kako bi mlin bolje mlio. To je figurativni izraz za odgojnu mjeru poticanja ukorom ili kaznom mlađih na aktivnost.

Popri śu kroli milune - śal krodu mijune.

Krađa miluna kao rijetkog voća na Visu bila je izazov mladima. Ta vrsta krađe bila je benigna i običajna te se tolerirala mladima. Fonološkom etimologizacijom riječi milim - miljun sugerirana je radikalna promjena vremena: vrijeme organske ljudske zajednice, u kojoj je krađa miluna zasnovana više na razonodi i šali negoli na pribavljanju materijalne koristi, i vremena kada je krađa postala kriminal, kada se kradu milijuni.

Kal ni mire, i pendiśa śluźi.

Mjera, osjećaj za ravnotežu, sklad ljudskog postojanja, imperativ je egzistencije, a kad je nema, bilo što može poslužiti kao lažna utjeha onome koji je mjeru izgubio.

Pośli kola piśme ne vajodu.

I zabavu treba doživjeti s mjerom jer svaka pretjeranost izaziva odbojnost.

Pośluh je śveto śtvor.

Svetost poslušnosti u odnosu mlađih prema starijima ugrađena je u odgoj tradicionalne obitelji.

Prijateji budimo, a tobulci neka śe griźu.

Prijateljstvo valja odvojiti od međusobnih novčanih obveza.

Rat - brat, rat - śmart.

Nekome rat donese korist, a nekome smrt.

Riba ol glove śmardi, a ol repa śe ciśti.

Oni u vrhu vlasti često su pokvareni, a stradaju oni koji nisu krivi za posljedice loših odluka moćnika.

Śiromah je uvik bil tovaru brat.

Siromah je prezren u društvu.

Śiromaha bije śiromaśtvo, a joś veće śtroh da more doć śiromaśniji.

Śit kuśa, laśtan truda.

Poruga onome koji misli da će bez rada moći živjeti.

Śloźno braća kuću grode, a neśloźno śve raźvole.

Bratska sloga uvjet je uspjeha, a nesloga razlog propasti.

Śtali śu śe bruś i kośa.

Kaže se za one koji su svadljivi te im je lako međusobno se sukobiti.

Kal najdeś śvoje śarce, iźgubiś duśu.

Ljubav može zaludjeti osobu.

Śtraśjivimu targovcu govno u tobolcu.

Trgovina je zasnovana na riziku, a onaj tko ne riskira, ne može ni zaraditi.

Śumica je śiromaśko śuperbija.

Śvak śe śvumu veśeli.

Śve je drogo, a źivot je cini.

Stvari su postale važnije od čovjeka. Iskazana misao izraz je spoznaje o čovjeku čiji je život postao jeftiniji od predmeta kojima je okružen.

Śve more javal olnit, śomo ne lopiźu.

Teśko je bit gośpodor u śiromaśku kuću.

Položaj gospodara temelji se na moći, a gdje moći nema, nema ni autoriteta koji zahtijeva položaj gospodara.

Teśko teźoku koji gre motikun na źurnotu i drugu koji kapoton priko ramena na more gre.

Teško je nadničarima na kraju i

Teśko ti ga po dovonuj źdilici.

Teško je onome tko zavisi od tuđe pomoći.

Tujega konja vajo naśri puta raśpartit.

Ne može se pouzdati u tuđu pomoć, već se valja osloniti na vlastite snage.

Ucin dobro, iźij govno.

Kal śon mogal - niśon mogal, a śal mogu pok ne mogu.

Umarli śu dovaloti, ośtali śu pitaloti.

Poslovica je ovo o iskustvu radikalne promjene u društvu kada je narušena stroga etika rada uz poštivanje principa skromnosti i asketizma i prevladao hedonizam bez ekonomske podloge pa mladi, koji su svoju egzistenciju zasnovali na pomoći od roditelja, poslije njihove smrti više nemaju od koga tražiti pomoć.

Umarli śu śtori - umarle śu śtvori.

Ova poslovica izraz je iskustva iz vremena prvih nesuglasja među generacijama izazvanih velikim promjenama u načinu života i u odnosima među generacijama. Starije generacije doživjele su početak tih dramatičnih promjena gubitkom nade u budućnost mladih koji, po njihovu mišljenju, ne vole raditi pa će zbog toga, po njima, smrću starih umrijeti i stvari koje su oni stvarali mukotrpnim radom.

U śvaku valu śvuga vitra, u śvaku kuću śvuga dima.

Uvale skreću smjer vjetra pa su u različitim uvalama različiti smjerovi puhanja istog vjetra. Ta slika figurativna je podloga usporedbe s različitošću razloga za svađe u različitim obiteljima.

U źla duźnika vaźmi koźu beź mlika.

Poslovica je intonirana ironijski jer joj smisao kaže obrnuto od iskazanog. Dakle, poruka je: nemoj uzeti ništa od dužnika jer je u dužnika i koza bez mlijeka. Dakle dužnik je ekskomuniciran zbog neprihvatljivog dužničkog statusa, što govori o principu društvene zajednice koji zahtijeva da se živi po mjeri mogućnosti.

Uźa gośte śvi śmo gośti.

Uz goste i domaćin jede bolje negoli obično.

Vaźmi śvoju protivu.

Poslovica izražava iskustvo o važnosti druženja među osobama koje imaju slične interese, znanja ili društveni status.

Veću je kumśtvu nego bratinśtvu.

Bratstvo je stečeno rođenjem, a kumstvo je trajna veza uspostavljena ceremonijom koja jamči neraskidivost tako posvećene veze.

Viśki je źivot uźojmit i vroćat, uduźit śe i ploćat.

Korektnost u financijskim odnosima među pripadnicima društvene zajednice podignuta je na razinu principa života otoka Visa.

Źa Komiźu ni kunjśku źivu, karma kvodra i śocijetod.

Tereni su u Komiži strmi pa je bolje imati magarca nego konja (koji je za ravnicu), kao što nije ni kvadratna krma jer se krmeni val kada udari u ravnu plohu može preliti u brod, dok ovalna krma sprječava prelijevanje vala u brod. Sve je ovo rečeno kako bi se naglasila ključna spoznaju da se pojedina društva u Komiži brzo raspadnu.

Źa kumpanjiju śe je i frotar oźenil.

Poruka je ovo o moćnom utjecaju društvene skupine na ponašanje pojedinca koji toj skupini pripada.

Dobro roba śe uvik protreśe, a ślabo u kantun śtoji.

O uspješnima se raspravlja, a neuspješne se ne spominje.

Kal śuśidu kuća gori, nodoj śe i tebi.

Tuđa nesreća je i naša nesreća.

Źa linca ni kruha ni vinca.

Lijenost ne može osigurati ni elementarni opstanak.

Źojmice niśu dobre. Da śu dobre, i źene bi śe źojmivale.

Poslovica iskazuje društveni princip izbjegavanja posuđivanja i življenja po mjeri mogućnosti.

Ako ośtane glova, nareśt će trova.

Važno je sačuvati živu glavu, a sve drugo je sporedno jer ima smisao samo ako smo mi opstali.

Argento - kor kuntento.

Prema talijanskoj poslovici: Argento - cuore contento.

Barź na jaźiku kako i na motiku.

Ironijski intonirana poslovica koja se zasniva na nesukladnosti lakoće govora i težine rada.

Blago nemu ku pameti nimo, ti śe baren śvita nauźivo.

Ironijski je iskaz u pohvalu onome koji ne umije kritički misliti o svijetu koji ga okružuje.

Bogaśtvo će pokrit rogaśtvo.

Bogatstvo može nadoknaditi nedostatke, sakriti mane, pa i duhovno siromaštvo, što je i temeljni smisao ove poslovice.

Boje śe rodit beź monde nego beź śriće.

Boji śe opit vinon nego kruhon.

Opiti se kruhom metaforično znači postati bahat zbog materijalnog obilja. Od vina se možeš otrijezniti, ali od bahatosti i oholosti ne.

Bokuncić po bokuncić - iśkupila Mare korduncić.

Poslovica ističe pohvalu strpljivosti i upornosti da bi se nešto značajno postiglo.

Kletve śe na poli dile.

Kletva je zazivanje nesreće drugome, ali onaj koji to radi ujedno zaziva nesreću i sebi.

Ca dobijeś u nediju, tu ćeś popit u likariju.

Opomena o svetosti neradnog dana - nedjelje.

Ca mlod ćapo, śtor ne puśćo.

Cinte ca hoćete, ma nećete dokle hoćete.

Iskazana je spoznaja o vremenitosti (prolaznosti) svake sile.

Cuvoj śe onega koji oltore liźe.

Spoznaja o prijetvornosti ljudi kojima je potrebna maska pobožnosti da bi sakrili njome svoje zlo.

Di će ruźina nego na śidro.

Gdje će zlo nego na jadnika.

Di kokot ne pivo - źaluśt i nevoja.

Pijetao je simbol erosa - života. On svojim pjevanjem najavljuje dolazak sunca, novi dan. On svojim pjevom obilježava prostor ljudskog habitata.

Govno u covika lavuro.

Guźica je lakomica.

Poslovica karikira neumjerenost u trošenju radi zadovoljavanja želudca, hedonističkih potreba. Lakomica je drvena posuda s otvorom na dnu iz kojeg izlazi limeni cilindar koji se postavlja u otvor bačve na vrhu kako bi se bačva napunila. Brzo otjecanje vina u bačvu kroz lakomicu slika je koja asocira na neumjereno trošenje.

Iś kakin śe meśtron śtoji, taku śe śkulu uci.

Poslovica govori o značajnom utjecaju društva na formiranje nečijeg ponašanja i njegovih stavova, njegovih vrlina, ali i mana.

Koga Bog miluje, onega i koro.

Kada tiśe - tad ne biśe, a kad biśe - tad ne tiśe.

Poruka o nepodudaranju želja i mogućnosti.

Kal je kunj źedan, ne gledo da je voda mutna.

Pri rješavanju krupnih problema valja zanemariti sporedne.

Kal je potriba - juto Marija, kal ni potriba - fora Marija.

Osuda licemjernog ponašanja vjernika koji moli za pomoć samo kad mu je potrebno.

Kal ni ribe, i patakenjac je dobar.

Poruka je poslovice da nedostatak nečega ne smije pokvariti užitak u onome što je dostupno.

Kal śe maśka nauci paver liźat, ili maśku ubit ili śviću raźbit.

Poslovica se odnosi na sve situacije u kojima nije moguć kompromis, već odluka koja isključuje treću mogućnost.

Kal śe Vlaśe polatini, gore Vlaśe nego paśe.

Kad gorštak (Vlah) osjeti blagodati grada (civilizacije), zna se ponašati nasilnije od turskoga gospodara (paše).

Kaśno, ma caśno.

Častan posao opravdava kašnjenje.

Kaśno, ma cvarśno.

Ko ćuko, doćuko.

Valja biti uporan u traženju odgovora na važna pitanja.

Ko je u defetu, meće śe u śuśpetu.

Osoba koja je obilježena nekom manom, sumnjičava je prema drugima.

Koga goder lagonje pomoźe, a koga ni iśtina ne moźe.

Ko moźe, i kunj mu moźe.

Ko ne cini kad śe moźe, ne cini ni kad śe hoće.

Poruka o važnosti obavljanja poslova unaprijed, kada su okolnosti povoljnije, to jest kad nisu određene nuždom koja će njihovo obavljanje otežati, a nepoduzetnu osobu još više odbiti da tada posao obavi.

Koga je śrom, njega ceko ośpidol.

Ne smije stid biti prepreka liječenju.

Koga źmaja uji, i guśćerice śe śtraśi.

Tko doživi velik problem, i sitnice se boji.

Koji śe ne rodi, ne more doventat.

Poslovica nastala prema talijanskoj: Chi non si nasce, non si diventa. Istaknuto je značenje genetskog naslijeđa stečenog rođenjem kako bi se postiglo nešto što nije moguće postići samo učenjem.

Komin drimac, a pośteja linac.

Sjedenje uz vatru izaziva spavanje, a ležanje u krevetu potiče lijenost. Poruka o izbjegavanju udobnosti koje traži tijelo, jer udovoljavanje tijelu udaljava čovjeka od rada.

Ku iźgubi śtroh Boźji, on iźgubi śrom juśki.

Ku puno gledo u obloke, leśto poludi.

Gledanje u oblake znači skretanje pozornosti s konkretnih poslova, obaveza koje nameće svakodnevica. Opomena je to onome koji je sklon dokolici i razmišljanju o općim idejama izvan kruga stvarnosti zadana svakodnevnom životnom rutinom.

Ku puno govori, malo vridi.

U svijetu kojemu je fizički rad imperativ opstanka, pretjerano govorenje (brbljanje) znači odsutnost rada, ugrožavanje egzistencije.

Kuća je caratonka.

U svijetu kojemu je rad na vrhu društvene ljestvice vrijednosti, svaki nepotrebni gubitak vremena je zazoran, a ćaskanje u kući začara (caratdnka - ona koja začara, opčini) ukućane tako da ne rade, jer glavni su poslovi izvan kuće.

Kolkul i śuficit śveto śu śtvor.

Ova poslovica osobito se koristila u ribarskoj praksi gdje su kalkulacija, temeljena na višegeneracijskom iskustvu, i upornost (unatoč ponovljenim neuspjesima) bile svete vrline.

Lipo je pośvirit, ali je lipo i źa poś źadit.

Poruka o poštovanju mjere.

Mati rodi dite, ali ne rodi pamet.

Poslovica izriče spoznaju o postajanju čovjeka čovjekom u procesu socijalizacije, pod utjecajem društvene okoline na njegovo formiranje.

Ne govori baba radi barda, nego źboga śvuga garla.

Cesto je namjera onoga koji se za nešto zalaže skrivena, a motivirana je sebičnim interesom (svoje garlo).

Ne krivi motiku, nego ruke.

Onaj koji je neuspješan u poslu često okrivljuje okolnosti ili sredstvo rada umjesto da prizna vlastitu nesposobnost.

Ne more śe kriź nośit i Boga molit.

Poruka o potrebi usredotočenosti na jedan posao.

Ne more śe śtorc Źudije pokarśćivat.

Navike se ne mogu u starosti mijenjati.

Ne ucini macan ca ucini lacan.

Gladan čovjek spremanje na sve.

Ni fajdi plakot na proliveno uje.

Nenadoknadiv gubitak ne može se vratiti žaljenjem.

Ni ga do motike, nego do ruk.

Nije problem sredstvo, nego ruke koje se njime koriste. Poruka ističe ulogu osobe, moć pojedinca kao snage koja je značajnija od sredstava kojima se služi da bi ostvarila cilj.

Krepala njanjica, krepala bekica.

Ni ga nindri, a nindri je.

U viškim govorima prilozi nigdje i negdje imaju istovjetan izraz: nindri. Utoliko je paradoksalna konstatacija da nešto istodobno jest i nije potencirana homonimijom izraza za pojam nigdje i negdje.

Ni karonji ośtav, ni coviku dotec.

Karanja je lijena osoba, rasipnik, onaj koji ne brine o dobrobiti ni svojoj ni drugih. Zanimljivo je daje ovdje hiperonim »čovjek« upotrijebljen s hiponimnim značenjem - onaj koji je radišan, koji stvara. Izraz bit covik u viškim govorima afirmativna je kvalifikacija - biti dobar, radišan, pošten čovjek.

Ni kriva maśka gata, nego gośpodarica mata.

Gata (talijanizam za mačku - gatto) sinonimno je upotrijebljen uz naziv maska zbog rime s mata (luda žena).

Ni niko beź niki.

Ako neka poruka, vijest, glasina nije istinita, ima neki razlog koji jest istinit.

Ni orti, ni porti.

Orti su ribolovna sredstva, alati kojima se lovi riba, a pdrt značaj, ugled, moć. Bez sredstava za djelovanje nema ni moći ni ugleda koji se djelom stječu.

Ni śedlo źa kenju ni źa praśicu jabuke.

Ne valja nuditi vrijednosti onima koji ih ne prepoznaju.

Niśu źa projce jabuke.

Poruka o neprimjerenosti nuđenja vrijednosti onima koji ih ne umiju cijeniti.

Novu śito novo śije, a śtoru śe śve źadije.

Kaže se za osobu koja je nova u nekom poslu ili u kućanstvu te se u početku želi pokazati kao vrijedna.

Obo źecu, maśki i popu ne śmi śe govorit u brodu.

Komiška poslovica More je lot (lutrija) govori o ribarskom iskustvu koje je vrlo često zasnovano na sreći. To je razlog mnogim praznovjerjima vezanim za ribolov jer postoji strah da neki postupak ili izgovorena riječ ne izazovu nesreću što će onemogućiti lov. Ova poslovica izriče jednu od mnogih ribarskih praznovjerica koje prate njihov posao na moru, koji je »lutrija«.

Od obilitodi śvit ne gine.

Kuje bliźje oltora, boje miśu śluśo.

Tko je bliže središtu, bliži je moći od koje ima koristi.

Ol boba bub, ol hreba hreb.

Iskaz o moći genetskog naslijeđa.

Ono ca śe cuje, ako ni śto, bit će pedeśet.

Ističe se potreba sumnje prema neprovjerenim vijestima.

Oślobodi me, Boźe, naśtrapone koźe.

Izražen je zazor od osoba pjegava tena.

Oto ca śi, oto śi po duśi.

Poslovica o primarnosti duhovnih vrijednosti nad materijalnim za identitet čovjeka.

Pri dodije obiśt nego nevoja.

Poruka o relativnosti odnosa obilja i oskudice: obilje može postati veći problem negoli neimaština.

Provo śe muka ne do śakrit.

Puno śkercih već niśu śkerci, nego udijoźo divjarija.

Kada je prevršena mjera u šali, ona postaje svoja suprotnost, izraz prostaštva, a ne duhovitosti.

Puśti maśku do pul śtola, a ona će po cilemu.

Ako nekome dopustiš malo, on hoće sve.

Riba je śpaca pan.

Da bismo se ribe najeli do sitosti, treba s njom puno kruha pojesti jer ribe nema dovoljno.

Riba vajo tri puta plivot - u more, u uje i u vino.

Kulinarska poslovica kojom se ističe važnost ulja (maslinova) i vina da bi se riba mogla uživati.

Ku nimo pameti, imo noge.

Tko nije razuman, mora se više mučiti.

Śpuźi śu śpaca pan.

Uz jelo od puževa puno se pojede kruha, jer od mesa puževa se ne može najesti.

Śvak te vidi pijana, a nikur triźnega.

Izrečena je spoznaja o ljudskoj zluradosti.

Śvako lopiźica imo proviślo.

Provlslo je ručka na loncu. Figurativno je apstraktan pojam isprika, opravdanje predstavljen konkretnim pojmom: provlslo.

Śvako novo źa dvo dni.

Novosti se brzo zaboravljaju. U komiškom govoru sačuvan je stari dual za riječ ddn (dan): dvo Ini, tri Ini, četiri ddna.

Śvako śkuźa nojde muźa.

U ovoj je poslovici kao i u prethodnoj figurativno apstraktni pojam isprika prikazan konkretnim škuža imo muža.

Śvega bi mojka dola kal bi imala.

Poruka o veličini majčine ljubavi koja je jedino ograničena mogućnostima davanja.

Tovor more toliko oceśjone vune odagnat.

Figurativno je slikom magarca koji goni raščešljanu vunu prikazan hvalisavac koji taji sadržaj svoga djela, a hvali se njegovim lažnim izgledom.

Tri puta śe dojde na ditinśtvo.

Poruka o tri djetinja ljudska doba: djetinjstvo, vrijeme zaljubljenosti i vrijeme starosti, kada čovjek često podjetinji.

U Boga śu pune ruke.

Poruka o neograničenoj Božjoj ljubavi prema čovjeku.

U mole śude śpirit śtoji.

Komentar o ljudima niska rasta koji često svojim žestokim reakcijama u odnosu prema drugome nastoje kompenzirati svoju veličinu.

Ku śe dima ne nadimi, un śe ugnja ne nagrije.

Valja trpjeti (dim) radi dobra (grijanja)

Uvecer kojejośon, a ujutro barbaritod vidit.

Riječ kojejošon složenica je od ko je jo šon - tko je ja sam. Spojene su upitna rečenica tko je? i potvrdna ja sam u jednu riječ koja označava hvalisavca, razmetljivca. Riječ barbaritod (od barbarstvo) označava najveći stupanj rugobe.

Vajo vinit dok je mlodo.

Glagol vinit odnosi se na uzgoj biljke kojoj se oblikuju grane dok je mlada. Ta slika prenosi se na drugo semantičko polje - odgoj djece, koju je lakše usmjeravati dok su mlađa nego kada odrastu.

Vajo uvik miślit na źlo da te źlo ne dopade.

Upozorenje o zlu koje stalno vreba.

Veće vridi jedon tuturu-tuturu nego śtu ciciri-ciciri.

Onomatopeje t'iituru-tuturu i ciciri-ciciri sugeriraju zvukom različite količine, kvantitete. Šesterostruko ponavljanje tamnog stražnjeg vokala [h] u prvom onomatopejskom izrazu konotira golemost, snagu, silinu. Također, šesterostruko ponovljanje prednjeg, svijetlog vokala [<] uz konsonatski niz visokofrekventnog sibilanta [c] u drugom onomatopejskom izrazu konotira malešnost, neznatnost. Onomatopejski izrazi ovdje upotrijebljeni ne postoje kao samostalni leksemi u voka- bularu viških govora, već su stvoreni kao zvučna slika odnosa velikog i jakog prema malenom i slabom.

Vecer vina, ujutro drima.

Źaludu je proźnu ślamu tuć.

Zaludu je raditi beskoristan posao.

Źaludu je tuć vodu u martor.

Zaludu je raditi posao bez rezultata.

Boje bit noj goremu muźu źena nego nojbojemu bratu śeśtra.

Poslovica koja izražava stav o jedinom društveno prihvatljivom ostvarenju žene udajom, bez obzira na kvalitetu bračnog odnosa.

Boje da je divnja popardjiva nego pośmihjiva.

Ženin smijeh nije prihvatljiv jer se povezuje s očitovanjem njezine erotske prirode, a očekivana čednost žene povezuje se s njezinom ozbiljnošću.

Brujet potopjen kako i jubov povroćena.

Povezuje se slika konkretnog predmeta s apstraktnim - s ljubavnim osjećajem. Iskustvo neuspješnosti povratka jednom izgubljene ljubavi uspoređeno je s lošijim okusom podgrijane hrane ( brujet ) od okusa svježe.

Ku pomalo gre, pri doma dujde.

Ca je ol Boga i po jubavi, nikor ne śmi deśvovat.

Poruka je ovo o svetosti ljubavne veze, koju nitko nema pravo rušiti.

Di śe dvoje voje, trećemu śe nodoj.

Poruka iskazana iz stava o primarnosti reproduktivne funkcije seksa.

Grubo je kal covik obuće fuśton.

Odjeća nije samo odjevni predmet već je i društveni znak koji naglašava osobito rodni odnos u tradicionalnom društvu. Hlače su znak muške uloge u obiteljskom odnosu, a gubitak muškarčeve uloge gospodara prikazanje slikovito - oblačenjem suknje.

I źena nośi devet minih.

Mjesečeva mijena konotira vremenski ritam te je i devetomjesečni ciklus ženina djeteta u trbuhu predstavljen izmjenom Mjesečevih mijena.

Jacijo je laka źenśko nego śtu lanconih.

Kaźi muźu do kolin, ma ne po var.

Poslovica govori o tradicionalnim muško-ženskim bračnim odnosima zasnovanim na strogim principima koji ženu obvezuju na čedno ponašanje pred mužem.

Krajlca je śvega imala, ali njuj je śvardal falil.

Svjetovna moć ne može nadoknaditi intimnu nemoć - zadovoljstvo u seksu.

Kroj je śvega imol, ali mu je śvardal falil.

Svrdlo {švardal) je metonimija za potentnu muškost nedostatak koje ne može nadoknaditi ni kraljevska moć, ni bogatstvo.

Ku do pobratimu na voju, śebi tugu i nevoju.

Pobratim je sinonim za muški spolni organ čiji izbor je motiviran izbjegavanjem vulgarizma, a ima i ironijsku konotaciju.

Ku do źeni oblośti, uvik źivi u nopaśti.

Tradicionalni moral, utemeljen na katoličkom vrijednosnom sustavu, zazire od ravnopravnosti u muško- ženskom odnosu.

Dorźi tovara dokle kunj ne dujde.

Poslovica nudi spoznaju o racionalnom ponašanju u situaciji očekivanja boljega.

Ku śiguro, ne perikulo.

Poruka o važnosti opreza u svijetu koji je stalno izložen prirodnim promjenama, osobito u svijetu ribara.

Ku śe u źlo uparti, gonit će ga do śmarti.

Poslovica govori o tradicionalnom bračnom odnosu koji se temelji na principu nerazrješivosti i dosmrtnosti sklopljenog braka koji podrazumijeva trpljenje kada je odnos narušen.

Lagje je covika veźat lakun nego kadenun.

Lipo roba śoma śe prodoje, lipo divnja śoma śe odoje.

Ljepota je vrijednost koja ne treba zagovor jer sama osvaja bez ičije pomoći.

Ni u moru mire, ni u źene vire.

Iskazan je stav iz perspektive tradicionalnog katoličkog morala koji je zasnovan na apriornom nepovjerenju u pouzdanost ženine prirode.

Niśu judi varci, a niśu ni źene tikve vinjace.

Korektivan stav o patrijarhalnom rodnom odnosu zasnovanom na supremaciji muža nad ženom. Poslovica naime izriče stav koji brani dignitet žene.

Oźenit śe je ślabo, a ne oźenit śe joś i gore - śad biroj od ta dvo źla.

Stav iskazan iz perspektive lošeg bračnog iskustva.

Piźda boje potegne covika nego kalamita grum.

Poruka o moći erosa koja nadmašuje silu nebeske munje koju privuče gromobran (kalamita).

Pośkokala mamica, pośkokala jarica.

Jarica je mlada kokoš.

Punica źetu i kuho i vori dokle mu vroga u kuću ne uvoli.

Iskustvo predbračne veze često se u braku preokrene te se »anđeo« preobrati u »vraga«.

Ślabo je kal źena obuće gaće, a muź fuśton.

U tradicionalnoj kulturi rodne su uloge zadane običajima, vjerovanjem, institucijama, osobito vjerskom, te je zamjena uloga neprihvatljiva.

Ku śe maca loti, ol maca i ploti.

Biblijska poslovica versifikacijski stilizirana (dva šesterca i rima). Vidi Matej 26,52: Kaže mu tada Isus: Vrati mač na njegovo mjesto, jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu.

Śolpa, marina i źena u śvaku je śtajun dobra.

Okus ribe često se vezuje za sezonu prema kojoj je pojedina vrsta ribe manje ili više ukusna. Poslovica je dvosmislena jer izričući pohvalu ženi kao seksualno atraktivnoj u svako doba godine te njezinu vrijednost afirmira na razini ocjene okusa hrane, to jest ribe, što tu pozitivnu ocjenu banalizira.

Śrića ca koźa imo krotki rep.

Ženska laž se brzo otkrije (kratak rep kojim se ne može puno sakriti).

Śtaro jubi, donke gubi.

Iskazan je stav o neprimjerenosti velike dobne razlike među partnerima.

U źla muźa źena ruźna.

Zlo i rugoba sukladni su kao dobrota i ljepota.

Źa rojkinju je cetardeśet don greb otvoren.

Poslovica govori o iskustvu visoke smrtnosti žena u prvih četrdeset dana od porođaja.

Beź korga śe ne more jidrit.

Balast je bitan jer omogućuje da se izbjegne izvrtanje broda zbog siline vjetra.

Beź rop śe ne love śardele.

Mreža se pri ribolovu često oštećuje tako što se stvaraju rupe koje valja krpati. Smisao poruke ove poslovice jest da pri ostvarivanju dobitka mora biti i gubitka, ali dobitak nadoknađuje gubitak.

Bura je otruv mora i kraja.

Bura je loša na kopnu jer isušuje zemlju, a na moru je loša zbog navigacije, ali i zbog toga što se riba slabije lovi po burnom vremenu.

Cuvoj me brode ol mora, a jo ću tebe ol kraja.

Emotivan odnos mornara prema brodu otkriva ova poslovica personifikacijom broda koji čovjek doživljava kao osobu povjeravajući joj brigu o svom životu, a zauzvrat brodu nudi brigu o njegovu životu (čuva ga od obale koja prijeti potapanjem).

Dognat će okle dogne da dogne.

Glagol dognat uzet je iz težačkog iskustva, a znači dotjerati teret na tovarnoj životinji. Izbor leksema dognat konotira predodžbu nebeskog tereta olujnih oblaka koje goni vjetar. Elipsa subjekta nevera - oluja (nevera će dognat) pojačava ekspresivnost izraza redukcijom leksičkog sadržaja, a pojačavanjem sugestije djelovanja neimenovane sile (nevera). Poruka iskazuje stav o nevažnosti smjera iz kojeg oluja dolazi da bi istaknula samu činjenicu neizbježnosti njezina dolaska.

Ku gre po ślabemu vrimenu, doma śtoji po lipemu.

U svijetu ribara i težaka važan je princip poštivanje vremena, njegova ritma, izmjene ružna i lijepa vremena kako bi se moglo opstati u prirodi poštujući njezine mijene.

Giror - noj gori ribor.

Ribari su na otoku Visu najviše lovili plavu ribu budući da ju je bilo lako soljenjem konzervirati. Taj ribolov trajao je u ljetnom razdoblju godine, od travnja do kraja rujna. Zimski ribar najčešće je lovio gire, ali u tom ribolovu bila je mala zarada (zbog malog tržišta za prodaju jer se riba prodavala svježa), a izlagao se nepogodama zimskog vremena.

Gnjili jorbul - śortije ol kaodifera.

Jarbol na brodu ima četiri šdrtije (četiri užeta vezana za vrh jarbola i privezana za bokove broda, dva prema pramcu, a dva prema krmi, kako bi učvrstli jarbol da se ne pomakne iz svog ležišta prilikom jedrenja). Ova slika trulog jarbola pridržanog čeličnom užadi ima svoju univerzalnu poruku o uzaludnosti pomaganja onome kojemu se pomoći ne može (truli će jarbol pasti unatoč čvrstoći užadi koja ga drži).

Hobotnica napovido raku kad ji śtane da njim śkine kapu.

Poslovica slikom iz podmorskog svijeta iskazuje stav o odnosu moći i nemoći: hobotnica će raku skinuti glavu skinuo on njoj kapu ili ne skinuo.

Jeśka ribu lovi.

Umijeće u postizanju cilja koji je put manje važno od sredstva kojim se do cilja dolazi.

Kad brod kuri, timun boji abedi.

Ako nismo aktivni, ne možemo se nikamo usmjeriti: tek kad brod putuje, kormilo sluša kormilara, tj. usmjerava kretanje broda prema želji kormilara.

Kaku ribu pośoliś, taku ćeś i jiśt.

Umijeće neće pomoći ako je loš materijal koji se oblikuje.

Kakun tunjun loviś, taku ćeś i ribu ćapat.

Sredstvo kojim se želi postići cilj, određuje i rezultat koji će se ostvariti.

Kal je mona na karmu, śvak je mokar u brodu.

Od onoga koji upravlja zavisi kako će biti onima koji zavise od njegova umijeća.

Kal je ribe - oj la la, kal ni ribe - traj la la.

Kad ima ribe, dobro je, kad nema ribe, opet će nekako biti.

Kal je vrime veślonju, ni vrime kantonju.

Svaki posao zahtijeva koncentraciju i vrijeme. Dva posla čovjek ne može u isto vrijeme raditi.

Ku śije, ti i źinje.

Poruka o imperativu rada kao uvjetu opstanka.

Kal klapje olovo, klapju i źubi.

Kal śe śardele love, i mrovi śu śiti.

Sardela je bila stoljećima osnovna hrana. Ona je mana nebeska, simbol sitosti.

Kjin śe kjinon iźbije, a obruc śarbunen fermoje.

Upotrijebljena je paralela između univerzalno poznate poslovice i praktičnog iskustva održavanja drvenih barila za soljenje ribe čiji obruči su se posipali pijeskom kako bi se prilikom njihova nabijanja na glatko tijelo barila stvorilo veće trenje.

Ko śiguro veźe, śiguro i olveźe.

Istaknuta je važnost prvog koraka k cilju u nekom poslu. Od sitnice (vezivanje broda) zavisi hoće li cijeli pothvat uspjeti (spasiti brod).

Ku moći guźicu, papi ribicu.

Sinegdoha moći guzicu označava ukupnost svih nevolja u ribolovu da bi se ulovila riba, da bi se osigurala egzistencija od mora.

Ku more ne provo, ne more brodon źapovidat.

Probati more eufemistički je izraz za iskustvo mnogih situacija na moru koje ugrožavaju život. Takvo iskustvo omogućuje kompetenciju za upravljanje brodom.

Ku na ligne śtruco, bronkita ga braco.

Ku śe tri miśeca źimśko kroken paśe, tri miśeca litnjo kaśje.

Zimski ribolov opasan je za zdravlje.

Ku śe udre u brodu, teśko mu ga i u grebu.

Poslovica govori o iskustvu s ozljedama dobivenim u brodu, čije posljedice znaju trajati do kraja života.

Ku śpi, ribe ne ji.

Poslovica je nastala prema talijanskoj: Chi dorme, non piglia pesci. U ribarskom svijetu ribu treba uloviti da bi se moglo jesti. Smisao poslovice je poticanje na aktivnost da bi se moglo opstati.

Lipo nośi lipu, grubo grubu.

Poslovica iskazuje temeljnu spoznaju Kristova nauka recipročnosti dobra čina i rezultata koji on izaziva kao i zla koje zlo proizvodi.

Lako je jidrit abovento, ma te voja ol burine.

Čovjek se potvrđuje svladavanjem sila koje mu se suprotstavljaju, a ne prepuštanjem onima koje mu pogoduju.

More dolo - more vaźelo.

More daje život, jer se od njega živi, ali uzima snagu, uzima mladost, a koji put i sam život.

More more.

More je lot.

Ribolov je primarna čovjekova djelatnost. Lov nije rad, jer rad je povezan s rutinom, s repetitivnom ljudskom djelatnošću. Lov je povezan s igrom, on je nepredvidljiv, u lovu je potrebna sreća, lov je loto, lutrija s prirodom koja je nepredvidljiva.

Merda jeśka - merda peśka.

Merda esca — merda pesca. Univerzalna je poruka, uz sliku iz ribarskog iskustva, da se bez efikasnog sredstva ne postiže cilj.

Ne more śe bit uvik na gvadanju.

Poslovica sugerira strpljivost i podnošenje neuspjeha u nekoj aktivnosti jer je svaki uspjeh povezan i s neuspjehom.

Neka jidri kal ne grabi.

Brod se prilikom jedrenja naginje na bok pod naletom vjetra. Jedrenje nije opasno sve do trenutka dok brod ne počne, zbog naginjanja, grabiti more. Smisao poslovice je u ustrajavanju u nekoj aktivnosti sve dok se ne pojave znakovi da bi daljnja aktivnost mogla ugroziti smisao pothvata.

Neka love, naśe nikur ni ujol.

Iskaz iz uvjerenja daje more bogato i da je u svojim darovima nepredvidivo. Nečiji uspjeh u ribolovu ne znači da zbog toga i drugi neće biti uspješan i obrnuto.

Ne otvoro śe śvakemu vitru jidra.

Poslovica govori o važnosti procjene u prihvaćanju ponuđenog kako bi se dobrim odabirom postiglo cilj koji se pogrešnim izborom postići ne bi moglo.

Lipota śe na kupuśu vori, a dobrota na daleko foli.

Ljepota je trenutna, a dobrota trajna vrlina.

Ni girice do girice iśpol Punte.

Procjene ukusa ribe znaju biti vrlo subjektivne, a motivirane su lokalističkim isticanjem beznačajnih razlika.

Niti śe je Boga iźmolilo, niti śe je more iźlovilo.

Poslovica iskazuje stav o neizlovljivosti mora koje je trajni hranitelj otočkog stanovništva. Dakako, stav je iskazan u kontekstu tradicionalnog ribolova koji je bio održiv, za razliku od suvremenoga, koji je, služeći se novim tehnologijama, postao neodrživ.

Nojboji porat śu dvi poluge.

Komiža je okrenuta jugozapadnom vjetru te je vrlo nesigurna luka. Tradicionalno su se brodovi izvlačili na žalo - na dvije grede {poluge ).

Puno ortih - ni jedno dobra.

Poruka o koncentraciji na jednu vrstu aktivnosti kako bi ona bila uspješna.

Riboru je nojlagje kal je nojteźje.

Najteže je kad se puno ulovi ribe, ali tada je najlakše jer je tada dobra zarada.

Śardela je utiha śiromaha.

Sardela je bila temeljna hrana otoka Visa. Bez nje se ne bi moglo preživjeti, a siromasima je u sezoni bila jedina hrana koje su se mogli najesti do sitosti.

Śidra śidre, a jidra jidre.

Śuficit je nojboji ribor.

Nečija upornost može nadoknaditi znanje i iskustvo. U ribarskom svijetu otoka Visa suficit je naziv za ribarsku praksu koja podrazumijeva strpljenje, neodustajanje zbog neuspjeha, nastojanje i kontinuitet, a ta vrlina često je važnija od iskustva najboljeg ribara.

Śvako riba je u śvoju śtajun dobra.

Poruka je ove poslovice: Sve u svoje vrijeme. Valja poštivati ritam prirode da bi se od nje uzelo ono najbolje.

Uvlkje node dokle je śvićalo priko bonde.

Naziv švićalo odnosi se na željezni rešetkasti nosač vatre s lijeve strane pramčanog dijela svjećarice - barke koja svijetli da bi privukla jato sitne plave ribe pri ribolovu mrežom potegačom, tratom. Ta vrsta svijeće upotrebljavala se prije otkrića karbidnog svjetla početkom 20. st. Uvijek je nade dok postoje mogućnosti. Poslovica govori o siromaštvu ribara koji se bave najtežim zanatom, a teško mogu osigurtai svoju egzistenciju.

Loźa ni koźa.

Poslovica izriče stav iz iskustva zahtjevnosti loze da bi urodila obilnim plodom.

Boźić u nediju - buta śime u gomilu.

Prema pučkom vjerovanju bit će plodna godina ako Božić pada u nedjelju. Niknut će biljke čak ako sjeme šiješ po gomili (hrpi kamenja u polju).

Do Boźića źeje i korenje, po Boźiću ledje i cemerje.

Zemlja još donosi hranu do Božića: gorko zelje, blitvu, gomoljasto povrće, a poslije Božića nastupa vrijeme kada zima uništi plodove zemlje.

Kal na Śvetu Luciju daźji da volu rog iśmoci, bit će dobru godiśće.

Dan svete Lucije, zaštitnice vida, je 13. prosinca. Prema pučkom vjerovanju kiša na taj dan znak je da će godina koja dolazi biti plodna.

Kad śe śodi - mlodi Miśec, kad śe bere - puni Miśec.

Iskustvo poljoprivrednika vezano je uz Mjesečeve mijene. Kad je pun Mjesec, ima više soka u plodovima biljaka.

Kad źeźe aguśt - źeźe i vino.

Žega u kolovozu povećava slador u grožđu pa je vino jače.

Motika śvit hroni.

U težačkom svijetu motika, kao alatka najtežeg posla u polju, simbol je težaštva kao temeljne ljudske djelatnosti u agrarnoj kulturi zasnovanoj na manualnom radu. Motika je simbol opstanka, temelj života.

Pul vejace - loźa place.

Od pola veljače u lozi počinju sokovi pa je treba obrezati ranije.

Śicanj riźon, vela śokon, marac pupkon, avril liśton, a moj cviton.

Śuhu lito - mokre bacve, mokru lito - śuhe bacve.

Mutno voda ni dobru źarcalo.

Mutni poslovi skrivaju istinu.

Vajo loźjo imat koko śe okon more vidit, a kuće koko śe more glovu źaklonit.

Poslovica svjedoči o nekadašnjoj proizvodnoj energiji otoka Visa. Proizvodnja je na prvome mjestu, a vlastiti komfor na zadnjem.

Vajo śmokve hronit źa kal budu bile muśice povar Huma letit.

Ljeti valja skrbiti za zimu. Bijele mušice koje lete iznad brda Huma jesu pahulje snijega; zima je vrijeme za koje valja pripremiti ljetne zalihe hrane - suhe smokve.

Aguśt - dice pohuśt / pahruśt.

Velika smrtnost novorođene djece bila je povezana s najhladnijim i najvrućim razdobljem godine. 0 tome govori poslovica o pomoru »rajske djece« - rojcići (375).

Ako konfermo vrime na tundu, onda će produźit iśtu vrime.

Dan punog Mjesec važan je za prognoziranje vremena.

Ako śicanj ne śicuje, źa njin vela opahuje.

Etimologija prvog mjeseca u godini vezana je za vrijeme rezidbe vinograda i sječu drva koje u to doba godine nema soka te je dobro za gradnju brodova zbog vijeka trajanja i zbog toga što ga manje napadaju crvi. Personificirano ime mjeseca ovdje se vezuje za njegovu meteorološku narav - očekuje se da šicanj radi ono što mu ime kaže, da siječe hladnoćom, mrazom, vjetrovima. Ako to ne učini, nadoknađuje to veljača.

Ako śicanj ne śice, a vela ne veluje, marac i śice i veluje i opahuje i ni ga śrom cinit da proźebu koźlići i petero rojcići i śtoro baba da ociri źube.

Rojcić je naziv za umrlo dijete do sedme godine života koje, prema pučkom vjerovanju, ide izravno u raj jer u toj dobi ne može imati grijeha.

Ako vela ne veluje, źa njun marac oprahuje.

Mjeseci su personificirani i među njima je uspostavljen personaliziran odnos - oni surađuju tako da jedan nadoknađuje propust drugoga: ožujak donosi hladnoću i loše vrijeme ako to veljača propusti.

Ako vrime ne konfermo na trećoku, onda će śe vrime iźvarjat.

Ako źima ne ugriźe, repon će ośinut.

Personificirano je doba godine - zima koja ima glavu i rep pa može ugristi ili ošinuti hladnoćom, ledom ili snijegom.

Avril - dolce dormir.

Prema tal. dolce dormire. Dani su dugi pa prija popodnevni odmor.

Na molega jorca ne mogu bit veliki roźi.

Poruka o potrebi poštovanja mjere.

Belturdo śe je veśelil grubemu vrimenu.

Nadimak osobe Belturdo antonomazija je za apelativ budala, glupan koji zna koji put iznenaditi pametnom misli. Poslovica izriče paradoksalan sud koji se temelji na dijalektičkom zaključivanju: veseliti se lošem vremenu jer poslije njega dolazi lijepo vrijeme. Poslovica nije samo meteorološka već univerzalna: veseliti se dobrome i kada je loše jer se sve stalno mijenja pa dobro smjenjuje zlo.

Boj śe ćorega juga i oblocne bure.

Prema pučkoj meteorologiji uobičajeno je da oblačno jugo donosi kišu, a da je za burnog vremena nebo vedro. Ako je obrnuto, tada vrijeme može biti vrlo opasno.

Boje da te ćapaju tri jute groźnice nego tri marcono śunca.

U ožujku nije dobro grijanje na suncu jer zrak još nije topao te je velika razlika u temperaturi između osunčanog i neosunčanog dijela tijela, što može izazvati zdravstvene probleme.

Boji da te źmaja ugriźe nego da te marconu śunce ogrije.

Loše iskustvo s grijanjem na ožujskom suncu, kada je u hladu još niska temperatura, izrečeno je ovom usporedbom ožujskog sunca i ugriza zmije.

Bonaca - imbat na muntanju.

Crvenilo oblaka nad obalnim planinama (kontinenta) znak je stabilna vremena (bonaca), imbat - vjetar smorac koji nosi vlagu i stvara oblake nad uzmorskim kontinentalnim planinama.

Boźići śu popiśovci, a pokladi poigrovci.

Ca non Śveti Metardo do, cetardeśet don duro.

Sveti Medardo u katoličkom je kalendaru 8. lipnja. Sv. Medardo zaštitnik je meteorologa. U pučkoj meteorologiji smatra se da će vrijeme kakvo je na njegov dana 8. lipnja, biti i sljedećih četrdeset dana.

Cipal u ariju - kapje će padot.

U pučkoj meteorologiji važno je uočiti znakove vremena i u ponašanju životinja. Ovdje je ponašanje cipla koji iskoči na površinu mora znak dolaska kiše.

Ciśto śrida kal ośvane, pośron Poklod tal ośtane.

Čista srijeda ili Pepelnica prvi je dan korizmenog razdoblja od Poklada do Uskrsa, koji traje 40 dana ne računajući dane nedjelje. Vrijeme pokore i molitve zaboravlja razuzdanost i veselje u pokladne dane. Poklad je izgorio, a s osvitom Pepelnice vrijeme je da se čovjek sjeti »daje prah«.

Cuvoj śe kal na śuśu lampo.

Sijevanje u vrijeme suše znak je dolaska jake oluje.

Ne bi torkol źec pri kucinon da śe ne uźdo u śvoje noge.

Vjera u sebe bitna je za uspjeh, osobito u najtežim okolnostima.

Cuvoj śe Komiśke vale kal śe na Hum oblok povije, da ti jidra i brode ne obrije.

Komiška vala okrenuta je jugozapadu, prema otvorenoj pučini i zna biti vrlo opasna kada puše jugozapadni vjetar - garbin. Oblak na brdu iznad Komiže znak je opasnosti.

Cuvoj śe nevere iź ośtra kako ca te je mati ugnja cuvala.

Najopasnija je oluja sjuga (nevera iž dštra).

Cuvoj śe, śinko, nevere iź ośtra, jer lomi i karśi.

Upozorenje o opasnosti oluje koja dolazi sjuga.

Cuvoj śe vitra iź ośtra veći nego glolnega kucina.

Opasniji je vjetar iz pravca juga negoli vjetar s jugoistoka. Njegova snaga zna biti puno jača od snage juga, koje češće puše.

Do Boźića i śito i lito.

Vrijeme do Božića znade biti lijepo, a zemlja do tada još donosi svoje plodove.

Dokle je jugo, vavik je śperonca źa doź.

Jugoistočni vjetar (koji pušući iz Otranta prelazi cijeli Jadran) vlažan je vjetar koji donosi kišu.

Dvi rośe, treću - jugo.

Ponavljanje jutarnje rose znak je da će zapuhati jugo.

Dvo jutra voda iź pulenta, treću jutro jugo.

Morska struja (voda / kurent) sa zapada znak je da slijedi jugo.

Gośpa Kandalora - źima fora, a źa njon gre Śveti Bijoź i govori da je loź.

Datumi svetaca personificiraju se. Sveti Blaž (3. veljače) ide (gre - hoda) iza Gospe Kandelore (2. veljače) i demantira izjavu daje zimi kraj jer on donosi još veću zimu.

Gośpa Luncijota - śve źviri vonka, i laźeći i plaźeći.

Datum Gospe od Navještenja (Nuncijata - Luncijdta) danje utjelovljenja Kristova, Marijina začeća, koji se slavi 25. ožujka. To je početak proljeća, kada svi kukci i gmizavci izlaze iz zemlje, svi koji laže i plaze, izlaze van, na otvoreno, probuđeni suncem.

Di je koriśti, toti je i śćete.

Ne treba žaliti za štetom gdje ima koristi, jer korist nadoknađuje štetu.

Ne more śe griśno miślit, a pośtenu dilo cinit.

Grešna misao uzrokuje i grešno djelo.

Gregolevont juti do dna mora muti.

Gregolevdnt donosi često veliko nevrijeme, obično s višednevnom kišom.

Hlodnu jugo - levantora.

Levantom je obično višednevni istočnjak koji donosi kišu.

Iźjutra śe vidi koju će vrime.

Jugo je śiromaśki bijac.

Bijac (biljac) je od vune pleten debeli pokrivač. Jugo je topao vjetar pa ugrije siromahe koji nemaju dobra pokrova na krevetu.

Kal bura putuje, ne putuj ti, jer ośan je braće iźila, a devetega pametnega ucinila.

Personifikacija zimske bure, koja mornarima predstavlja pogibeljnu opasnost.

Koko je u morcu mraźih, toko je u maju rośih.

Koliko dana u ožujku padne slana (mraz), osobito u dolinama gdje zna uništiti mladice vinove loze, toliko puta će u svibnju biti noćnih

Kal oblok na goru pade - jugo.

Oblačna kapa na brdu znak je da se približava jugoistočnjak.

Kal gora poldire - bura.

Kal kreśije Miśec, kreśije i furtuna.

Kal kuho maśt, kuho i more.

Od kraja rujna nadalje zna zapuhati garbln, jugozapadni vjetar prema kojemu je okrenuta Komiška vala. Vrijeme je označeno prizorom iz težačke iskustvene sfere (vrijeme kad kuha mošt) umjesto apstraktne oznake (u rujnu). Motivacija za izbor ikoničnog izraza (kuhanje mošta kao oznaka vremena) proizlazi iz potrebe da poslovica bude pamtljiva.

Ne more śe iś jelnun guźicun na dvi katride.

Poruka o potrebi poštovanja mjere.

Kal je jugo, tal je opacina i Humu je kapa na ocima.

Južni vjetar donosi oblake koji prekriju vrh najvišeg brda otoka Visa.

Kal je kulma, daźju śe nodoj.

Kal je Miśec impijo - mornori leźe, kal Miśec leźi - mornori śu impijo.

Kal Miśec imo kolobor, iź koje śu bonde vrota iź te će vitar źapuhat.

Kolobar Mjeseca može biti na nekom mjestu manjeg intenziteta. Metaforično poslovica to mjesto naziva vratima koja su znak smjera iz kojeg će zapuhati vjetar.

Kal muhe śćipju - voda će ucinit.

Umjesto stilski neutralnog izraza doz će pddot (kiša će padati) stil poslovice zahtijeva izraz koji iznenađuje, začuđuje da bi se upisao u sjećanje: voda će učinit.

Kal poklod fini, burun partije pul Milana.

Obično krajem pokladnih dana zapuše jaka bura, iz pravca istok-sjeveroistok u pravcu zapad-jugozapad (ili kako to poslovica slikovito kaže personifikacijom poklada koji putuje prema Italiji - Milanu).

Kal pulent dviźe - kupi mriźe.

Poslovica personificira stranu svijeta - zapad koji diže oblake nad obzorom, što je znak lošeg vremena (oluje) pa valja skupiti mreže i pobjeći na sigurno.

Kal śe cipal hiti treśo - ślabu vrime.

Prema ponašanju životinja (ribe, galebova, račića uz obalu, domaćih životinja) mogu se predvidjeti vremenske pojave.

Kal śe ciriźubice krive, ni doź daleko.

Prognoziranje vremena po ponašanju ptice koja se u Komiži naziva cirižubica.

Kal śe kalebi inventaju viśoko povar śkoja, arjavu će vrime.

Iskustvo komiških ribara s otoka Jabuke. Galebovi su svojim ponašanjem najavljivali oluju.

Ne vridi na śpinu śparanjat, a na tapun tocit.

Poruka o racionalnom trošenju koje zahtijeva da se sitničarenjem ne prikriva rastrošnost.

Kal śe koźe iśtreśju - voda će ucinit.

Trešnja koza znak je kiše. Stil poslovice u funkciji je zapamćivanja pa radije koristi začudan izraz za imenovanje pojava negoli očekivan, stilski neutralan. Stilski neobilježen izraz past će doz (kiša) u poslovici je zamijenjen stilski intenziviranim, ekspresivnim izrazom: voda će učinit.

Kal śe liti vidi Majela - jugo, kal źimi na Majelu lampo - bura i gregolevont.

Iz vizura Komiške vale zimi se često može vidjeti vrh visoke planine Maielle u dubini talijanskog kopna.

Kal śe prinuć ukoźe duga u pulentu, ocekje śe lipu vrime.

Kal śede u ośtar, joś jedon don iśtu vrime.

Kal śicanj potegne, more cili miśec bit lipu vrime.

Mjesec siječanj ima ili vrlo promjenjivo vrijeme ili pak vrlo stabilno.

Kal śunce trombo na źapadu - oli vitar, oli doź.

Kada sunce na zalazu baca zrake u snopovima, znak je to za vjetar ili kišu.

Kal ujutro ide vitar u maiśtrol, vrime je śiguru.

Maestral je termički vjetar koji predvečer slabi i nestaje s početkom noći.

Kal źviźda inpunto u rep ol Miśeca, ślabu vrime.

Kad se zvijezda približi vršku srpastog lika mlada Mjeseca, očekuje se loše vrijeme.

Kolobor kolo Miśeca - oli vitar oli doź.

Kriśnjok i aguśt - jagodori na more i na kraju.

Zbog velikih vrućina u srpnju i kolovozu sardela se zna povući u veće dubine gdje joj je hladnije pa ju je teže loviti te je zato siromašna i trpeza, a ni na kopnu još nisu sazreli plodovi.

Nevoja nimo źokona, a noj veće ga imo.

Kriśnjok i aguśt iźi lupore, garce i śpuźe.

Slab u 1 ov sardela u srpnju i kolovozu, zbog velikih vrućina, natjera ljude da se hrane priljepcima i puževima.

Kulma - vrime trubujuźu.

Liti lomp meće, a źimi źove.

Prirodne pojave poslovica često personificira. Munja šalje oluju (ljeti) ih je zove (zimi).

Majśtro- tarmuntona - jugon rufijona.

Mareta beź vitra imo źa śobon paśtira.

Slikovita predodžba valova kao stada koje pastir tjera ispred sebe. Vjetar još nije dopro, ah valovi, koje je on potjerao ispred sebe, jesu.

Maja śu na Palagruźu po judima ol źime madeźi reśli i śmarśke proźibole.

Poslovica govori o iskustvu velike hladnoće na Palagruži, gdje su komiški ribari lovili sardele od svibnja do listopada.

Mina śetembrina - śedan minih in tira.

Zanimljiva je transjezična kombinacija komiškog: mina šetembrina - šedan miriih i talijanskog: in tira / sete mesi se inclina.

Mina śetembrina, nauk źa unuka od oca priko śina.

Poslovica o važnosti rujanske Mjesečeve mijene za prognoziranje vremena.

Miśec je nojboji śinjol źa vrime pronośtikat.

Ni vrog u vrogu, nego u karśćonśku duśu.

Na minu je vrime uvik u antimamu.

Antimama - neodlučno vrijeme, vrijeme koje se može razviti neočekivano, vrijeme na prijelazu.

Na Śvetega Luke śe litnji kunti cine.

Sveti Luka se slavi 18. listopada. Tada završava sezona ribolova na plavu ribu, a i vrijeme je za procjenu uspješnosti sezone.

Na Śvetega Tome don kreśi koliko kokot more priśkocit.

Dan svetoga Tome Akvinskoga slavi se 28. siječnja. Tada je dan već zamjetno dulji.

Ne gledo źima daje śmokva gnjila.

U vrijeme oskudice hrane i gnjila smokva postaje dobra. Suhe smokve bile su glavno voće u zimskoj prehrani.

Ne veśeli śe noćnuj vedrini ni oblocnuj buri.

Noćna vedrina može biti znak lošeg vremena kao i oblačna bura, koja je opasnija od vedre.

Nevera paśo kal brode raźbije.

Personifikacija olujnog vjetra koji djeluje s »namjerom« da potopi brodove.

Ni źime ako more ne dimi.

Nema prave zimske hladnoće bez velikog nevremena, kada iz valova mora pršte u zrak sitne kapljice poput dima.

Ol Boźića do Mlodega lita don kreśi koliko kokot more priko kućnega praga priśkocit.

Dani počinju biti duži, a razlika u dužini dana slikovito se predstavlja pijetlovim skokom preko kućnog praga. Kad puše grego (sjeveroistočnjak), vjerojatno je da će skrenuti na jugo (jugoistočnjak).

Ol pol vele reśte źeji, ol pol morca śipa, śolpa i komorca.

Ni śvu goru pośić, ni beź dor doma duć.

Poruka o mjeri u čovjekovu ponašanju koja zahtijeva izbjegavanje krajnosti, što je mudrost utemeljena na principu održivosti.

Ol pul vele puśu śtabili maiśtroli.

Maestral kao termički vjetar, koji puše na istočnoj obali Jadrana s mora prema obali, stabilan je vjetar jer sa zalazom Sunca slabi i nestaje s početkom noći.

Ol Śvete Lucije do Boźića dvonaśte je don. Kaki śu đoni ol Śvete Lucije do Boźića, taki će bit i miśeci u godiśću.

Sveta Lucija, zaštitnica vida, slavi se 13. prosinca. U pučkoj meteorologiji, od tog datuma pa do Božića 25. prosinca svaki dan demonstrira vrijeme kakvo će biti u svakom mjesecu dolazeće godine.

Ośtrogarbin - nojveću more u Komiźu, śirokolevont - nojveću more na Jadranu.

Velika su vrata između otoka Biševa i Punte ol Stupišćo kojom završava Komiška vala. Kroz ta vrata puše ostrogarbin i donosi najveće valove u Komišku valu.

Ośtrośirokon napune śe guśtirne i źemja.

Vjetar iz pravca jug-jugoistok donosi kišu.

Po śvi moź ne iśvukuj śa śebe hoź.

H5ž - je vuneni pojas kojim stariji ljudi opašu slabine čuvajući od zime bubrege.

Pokladovo mina - kvortu kruha, u barilu vina i dor kolo komina.

Mjesečeva mijena o pokladama donosi hladnoću pa treba boraviti u kući i grijati se uz kamin uz dovoljno kruha, drva i vina. Kvdrta kruha - količina kruha dovoljna za tjednu potrebu jedne obitelji.

Pol jugon śmart je śardel.

Pri će tri śide brode iźlagat nego tri marcone bure.

Bure u ožujku pusu na određene datume - 7., 12. i 27. ožujka, a da će tada zapuhati bura izvjesnije je negoli da će tri iskusna starca pogriješiti u prognozi vremena.

Pulent je nojboji śinjol źa źnat vrime.

Nojvećo je neśrića kal ti śrića klapje na vrota, a ti niśi doma.

Poruka o neodgodivosti prepoznavanja sretnog trenutka u životu.

Pulentac - jugu otac.

Lagani vjetar sa zapada prelazi u jugo.

Pulenat śporak - nevera na vrota.

Oluja najčešće dolazi sa zapada, a nagovještavaju je gusti tamni oblaci koji se dižu na obzoru.

Śeśtra Vela, bratu Morcu poźojmila tri donka - śedmi, dvanajeśti i dvajśedmi - tri marcone bure.

Poslovica se temelji na iskustvu s vremenom u ožujku kada je vrlo izvjesno da će puhati tri bure.

Śicanj je źa pronośtikat vrime nojśiguriji miśec u godiśću.

U mjesecu siječnju zna biti vrlo učestalo loše vrijeme ili stalno lijepo vrijeme bez vjetra i kiše.

Śkoloda lipu vrime demonśtroje.

Śotośirokon śe riba lovi.

Najbolje vrijeme za ribolov je predjužje - prije nego zapuše južni vjetar.

Śuh marac - mokar april.

Ožujak bez kiše najavljuje kišovit travanj.

Śvakemu miśecu vajo vaźeśt źa avrilu dat.

Travanj se smatralo gladnim mjesecom - vremenom u godini kada su plodovi zemlje već potrošeni, a novih još nema.

Novu śito novo śije, a śtoru śe śve źadije.

Kaže se za osobu koja je nova u nekom poslu ili u kućanstvu te se u početku želi pokazati kao vrijedna.

Śveti Andrija kapote dili.

Sveti Andrija, prvi Kristov učenik, zaštitnik ribara, slavi se 30. studenog, a njegov se blagdan vezuje za početak zimske studeni. To je motivacija za figurativno predočavanje apstraktnog pojma (početak hladnog razdoblja godine) figurativnom predodžbom o svetom Andriji koji dijeli kapute.

Śveti Antunij Opat - vaźmi motiku i hodi kopat.

Dan sv. Antuna Opata je 17. siječnja, vrijeme kada treba okopati vinograd. Dan sv. Grgura, 12. ožujka, može donijeti mraz koji uništi cvijet badema.

Śveti Luka u jorbule tuka.

Sveti Luka Evanđelist slavi se 18. listopada. U ribarskom svijetu Komiže taj datum obilježava kraj ribolovne sezone na plavu ribu. Tim datumom obilježava se i kraj vremenski stabilnog razdoblja godine pa odatle i poslovica o svetom Luki koji lupa u jarbole nagovješćujući loše vrijeme na Sveti Matej (24. veljače) vrijeme je kada nema grožđa, a pogotovo ne na brdu gdje ne uspijeva. Poruka o nemogućnosti da se nešto ispuni. Sveti Mihovil slavi se 29. rujna. To je vrijeme berbe grožđa.

Śveti Mikula - śnig na vrota / Śveto Kata - śnig do vrota.

Sveti Nikola slavi se 6. prosinca, a početkom prosinca znalo se dogoditi da padne snijeg. Sveta Kata slavi se 25. studenog, a poslovica za taj datum vezuje također padanje snijega, ali ne do kućnih vrata, već do ljudskog vrata.

Śveti Mikula jabuke dili.

Sveti Nikola slavi se 6. prosinca. Prema starom običaju majke usnuloj djeci preko noći stave jabuku pod blazinju kao dar svetoga Nikole.

Śveti Ośib ne dohodi beź groźda.

Dan sv. Josipa je 19. ožujka. To je vrijeme kada se počnu zametati grozdići na lozi pa se ta pojava u priorodi povezuje s njegovim blagdanom.

Śveti Śime, dojte vrime!

Sveti Simun slavi se 8. listopada. To je vrijeme kada zna puhati garbin, jugozapadnjak koji u Komiškoj vali, koja je okrenuta jugozapadu, podiže velike valove.

Oteto - prokleto!

Poruka o prokletstvu otimanja za otimača.

Śveti Śtipon - gośpoja kartolcićon pul poja.

Sveti Stjepan je 2. kolovoza. Vrijeme je da se uberu prve smokve i grožđe.

Śveti Toma - ubij projca doma.

Sveti Toma Akvinski, veliki kršćanski filozof i teolog, slavi se dana 28. siječnja. Premda su na Visu rijetke obitelji držale svinju, poslovica se ipak referira na običaj svinjokolje i na Visu u zimskim mjesecima.

Śveto Kote Kriśtijon - do Boźića miśec don.

Śveto Kata k Ognju gnjota.

Sveta Kata slavi se 25. studenog. To je vrijeme kada treba prići bliže kaminu, kad vatri treba primaknuti gnjate, potkoljenice, da se ugriju.

Śveto Luce, dojte śunce!

Dan svete Lucije slavi se 13. prosinca. Poslovica je zaziv lijepa vrmena, sunca, od svetice, oslijepljene mučenice, zaštitnice vida.

Tramuntona - bura parićona.

Tramontana će vrlo vjerojatno prijeći u buru (vjetar iz pravca sjever-sjeveroistok).

Turcin tarce, śve śe obarće i pito kal śu Vodokarśće.

Vodokršća ili Sveta tri kralja slave se 6. siječnja, Poslovica ovom slikom Turčina, koji, kao inovjerac, ne zna kad je kršćanski blagdan Vodokršća, ali zna daje tada velika zima, ističe Vodokršća kao meteorološki datum, vremenski znak, uz koji se veže loše vrijeme s kišom ili snijegom i hladnim vjetrovima.

U maźu i śmarśke proźibju.

Poslovica se temelji na iskustvu iznimno hladna vremena čak u svibnju.

U veli śu đoni do deśet divnje, do dvodeśet źene, a naprid udovice.

Posljednji dani veljače znaju donijeti loše vrijeme, s ledom i snažnim vjetrovima.

Pri će mati źapuśtit śvoje rojenje nego Bog śvoje śtvorenje.

Poruka o veličini Božje ljubavi za čovjeka.

Vela imo malo don pok u brata Morka źomje tri bilo donka.

Veljača ima (kada nije prijestupna) tri dana manje od mjeseca ožujka. Personificirani mjeseci, veljača i ožujak (vela i marne) postaju sestra i brat: Vela i Morko. Sestra u brata posuđuje tri dana koja ona nije stigla zabijeljeti snijegom pa je to napravila da zabijeli tri, u brata posuđena, dana. U varijanti poslovice istaknute su posljedice hladnoće ta tri »posuđena« dana - smrt starih ljudi i tek izleglih janjaca.

Vela klobucićon.

Krajem veljače zna biti sunčano vrijeme te valja nositi šešir. U

Velike śkolode - vrime śtabilu.

Kada je velika oseka i kad potraje duže, to je znak vrlo stabilna vremena.

Viśoku more pol rivu - śila grubu vrime.

Vlah jaśe i darśće i śve pito kal je Vodokarśće.

Vodokršća su meteorološki važan datum jer označuju loše vrijeme s kišom ili snijegom i jakim vjetrovima. U drugoj varijanti ove poslovice o Vodokršćima se raspituje Turčin (486).

Voda vodu źove.

Personificirane su ovdje prirodne pojave. Intenziviranje izraz figurativnom predodžbom osobnosti prirodnih pojava, U viškim govorima morska se voda naziva morem, ali se plimu može nazvati vodom kao i kišu. Ta homonimija ističe povezanost dviju različitih voda - morske (plima) i nebeske (kiša).

Vrime ne more śtabilit dokle ne potegne u ośtar.

Južni obzor treba privući k sebi ciruse da bi se vrijeme stabiliziralo.

Źima bogata śnigon, a lito śardelima.

Prema pučkom vjerovanju obilat snijeg zimi znak je bogata ljeta u lovu sardela.

Źunj źanje i more i kroj.

Lipanj je bogat mjesec i na moru i na kraju. Na kraju, na zemlji, počinju prvi plodovi, a na moru se tada love najveće količine plave ribe. Komiška riječ za lipanj (jun) je žunj, a poslovica etimologizacijom uspostavlja značenjsku vezu između naziva za mjesec i glagola žanjot (žnjeti, žeti - ubirati ljetinu).

Di riba ne śmardi, muhe ne brice.

Nema posljedice bez uzroka.

Proźno vrića ne more impijo śtot.

Čovjek prazna želudca ne može raditi.

Rici śu vopa, a dila śu śtvori.

Poruka nepovjerenja u riječi bez pokrića u djelima.

Rat - brat, rat - śmart.

Nekome rat donese korist, a nekome smrt.

Radi guźice śe guźica gubi.

Radi života se život gubi.

Śtu molih - jelna velo.

Poruka o smislu malih djela kojima se postupno stvara veliko.

Śumica je laśne, plaśne.

Odnosi se na čovjekovo ponašanje koje je žestoko, ali kratkotrajno poput plamena suhog granja koje naglo plane, ali se brzo ugasi.

Śupjo glova vitron śe hroni.

Śvakih je koźic na prodaju.

Nitko ne može biti siguran da neće stradati jer je sudbina čovjekova nepredvidiva.

Śvako śila do vrimena, a nevoja redon goni.

Ideja o vremenskoj ograničenosti sile i trajnosti nevolje koja čovjeka prati.

Śvako śkuźa imo muźa.

Za sve se može naći isprika, ali ne i opravdanje.

Di śtanu Parvićoni, ne mogu Źlorjoni.

Ovdje je upotrijebljena pučka etimologizacija imena otoka Prvić (prvi) i Zlarin (zadnji). Onaj koji kasni ne uspijeva jer ga onemogućuju oni koji su od njega brži, koji su stigli na cilj prije njega.

Śvako śtvor hoće vrimena.

U planiranju aktivnosti treba računati na faktor vremena za svaki posao.

Śvaku źlo ni źa źlo.

U procesu događanja nastaju promjene koje mogu rezultirati time da se dogodi neočekivan obrat - da se zlo obrati u dobro.

Śve śe iśkivoje prid vrimenon - śomo vrime ośtaje.

Śvit śe śviton uci.

Čovjek kao društveno biće ne može bez društva, jer to što jest postao je učenjem od drugih.

Teśko onemu komu śvit śudi.

Osuda pojedinca kojemu sudi društvena zajednica kojoj pripada, gora je od osude pravne institucije.

Teśko onemu po kojemu śvit śe śviśti.

Tuko śe rodit ku će bit.

Genetsko naslijeđe bitno je za uspjeh u životu.

Urodit će javor jabukima.

Događa se koji put i ono što je nemoguće da se dogodi.

Vajo na śvaku śiku butat lanternu.

Potrebno je svaku opasnost označiti kako bismo je izbjegli.

Veće vajo pratika nego gramatika.

Više vrijedi praksa nego teorija.

Duć će vrime da će judi nośit joje na cvire.

Futurološka vizija tehnološkog razvoja koji će rezultirati fizičkim slabljenjem čovjeka.

Veće vridi i pameti unca nego od lijuna furca.

Vraźjo imo kraje i konfine, Boźjo je beź dośpllka.

Vrog do ucinit, ma ne do źatojat.

Zlo je lako napraviti, ali prije ili kasnije biva otkriveno.

Źa śuhu i źelenu gori.

I onaj koji samostalno ne bi uspio u društvu, s uspješnim će i on uspjeti.

Źemja dola - źemja vaźela.

Izražena je spoznaja o ritmu izmjene života i smrti.

Źmaja śe vavik na karvovi rep oźire.

Zlo koje nam se dogodi trajna je opomena.

Aboj ga śe oni kući di fumor śvaki don dimi.

Dimnjak koji dimi svaki dan znak je da su ukućani okupljeni oko vatre i da ne rade. Dim je tako znak nerada.

Abudonca śtufa, kareśtija fame.

L ’abondansa stufa e la carestia fa fame.

Ako neprijateja nimoś, mati će ti ga rodit.

Poruka iz iskustva neprijateljstva među najbližom rodbinom, najčešće zbog nasljedstva.

Ako śe śom ne cuvoś, drugi te neće.

Duć će vrime i donit će śvita.

Teško je znati pravi odgovor u pojedinim situacijama koje zahtijevaju iskustvo i mudrost. Vrijeme koje je pred nama često nam omogućuje da dotičnu situaciju sagledamo s distance i razumijemo je bolje nego u trenutku kada se ona događa.

Arjavemu kucinu vajo boji bokun dat.

Ironijska poruka o neprimjerenoj nagradi zaslužnom zbog zadovoljavanja lošega.

Avertij ca ciniś da źnoś ca te ceko.

Poslovica se temelji na ideji o sukladnosti našeg djelovanja i naše sudbine: pozitivno djelovanje prema drugima naša je vlastita dobrobit.

Bec po bec - iśkupi śe tobolac pineź.

Poslovica se ne odnosi samo na štednju kao racionalan način življenja nego uključuje ideju o upornosti i djelovanju na dugu stazu kako bi se postupno malim pomacima došlo do velikog rezultata.

Bit će dobro dokle bude kruha ol pira i tobaka ol śkoja.

Na pirovima se nudi obilje hrane, pa preostalu hranu uzvanici nose i kućama, a duhan se pri ribolovu na pučinskim otocima malo troši jer su ruke stalno zauzete radom pa ga preostane. Riječ je o iskustvu oskudice u uvjetima teškog preživljavanja.

Boje naślonit trudne ruke na pun śtumak nego laśne na proźan.

Boje je umrit ol gloda nego ol lavura.

Poslovica odriče smisao rada koji ne omogućuje egzistenciju.

Boje vidit lipu karpu nego grubu rapu.

Poslovica govori o normi pristojnosti u nošenju odjeće u vrijeme kada se odjeća krpala radi dužeg trajanja te zakrpe nisu bile zazorne u izgledu ljudi koji takvu odjeću nose.

Boje virovot nego puj pitat.

Povjerenje je bolje nego trošenje energije da bi se sve provjerilo.

Boji je umrit od gloda nego i od truda i od gloda.

Poruka o besmislu rada koji ne omogućuje egzistenciju.

Boji śto dat nego mijor pośudit.

Poruka iz iskustva o vraćanju dugova.

Gore je źnat, a ne moć, nego moć, a ne źnat.

Teže je kad se znanje suoči s nemoći da se ostvari, negoli kada moć sebe nije svjesna.

Brat brata do jame vodi, a iśto leźe u pośteju kal brat obuće pośtole źa poć komu na veju.

Brat se s bratom može žestoko posvađati (do prijetnje smrću), ali obiteljski zakon poštovanja prioriteta tko će obući jedine svečane cipele u svečanim prilikama (otići na žalovanje u povodu nečije smrti - na veju) iznad je svađe.

Ca je guśto - ni puśto.

Pojam »gustoga« u ovom iskazu označuje puninu, ispunjenost bilo koje vrste, nasuprot »pustome«, koje je praznina, oskudnost, siromaštvo koje lišava mogućnosti.

Ca śe manji govori manji śe miśo pulenta.

»Miješanje pure« ovdje je metafora za sudjelovanje u svadljivom razgovoru. Šutnja je u takvoj situaciji pametniji izbor od govora.

Ca u muź, to u guź.

Svijet viških poslovica utemeljenje na principu skromnosti. Odatle i odnos prema razmetanju hranom i uopće nepotrebnom trošenju radi udovoljavanja apetitu budući da sve završava - u guzici.

Ćakule ne cine fritule.

Zahtjev da se manje priča, a više radi.

Cuvoj śe linca, on će ti od linośti śvaku źlo napravit.

U više poslovica ovog korpusa lijenost se smatra izvorom zla. Neproduktivna osoba mora zlom nadoknaditi propust.

Deśnu źa śe, livu źa ceśara.

Zanos žrtvovanja za ideale valja korigirati primarnošću vlastitih interesa.

Di śe tri rode, i źa cetvortega je miśta.

Obiteljsko je ovo geslo iz vremena kada je veći broj djece u obitelji omogućavao opstanak jer su i djeca sudjelovala u radu od najranije dobi.

Di śe tri rode, ne more jedon uźivat.

Gdje se tri rode, ne smije jedan dobiti sve nasljedstvo.

Dokle jeź uvuce nogu u rapu, ni ga vej lako iśkodit vonka.

Jaźik govori, a guźica ploco.

Jelne gaće - niśta gaće, dvoje gaće - cagod gaće, troje gaće pena gaće.

Joźe guźu bije.

Jože je antroponim za jezik

Kośmanica Boga moli da viśalica vrot iślomi.

Ne gre Viśanin beź domijone u vapor, ni Brocanin beź lumbrele.

Ni źa Vlaha kapa ni dolama, ni źa Turka divojka neźnana.

Ol garka do źudija ni puno.

Kal nojdeś śvoje śarce, iźgubiś duśu.

Marvicu po marvicu - iśkupila Mare korajicu.

Ceśa raźum ne dokuci, tvardo vira tu noś uci.

Kolkul i śulicit śveto śu śtvor.

Ne laje kuće poći barda, nego poći śvuga garla.

Ne more śe śtore Źudije pokarśćivat.

Ni śedlo źa kenju, ni źa praśicu jabuke.

Puśti kokoś do pol grebji, ona će po cilemu vortlu.

Koźi muźu do kolin, ma ne povar.

Krajica je śvega imala, ali njuj je śvardal falil.

Ku śe u źlo uparti, teśko mu ga do śmarti.

Ku macen udiro, ol maca i umiro.

Do Boźića źeje, po Boźiću ledje.

Kal śe śodi - mlodi Miśec, kal śe bere - puni Miśec.

Kal źeźe aguśt - źeźe i vino.

Aguśt - dice pohuśt.

varijanta: Agušt - dice pahrušt

Ako śicanj ne śicuje, źa njin vela oprahuje.

Boje da te źmaja uji nego da te marconu śunce ogrije.

Cipal u ariju - kapje ći padot.

I Poklod odjidri vitron u karmu, a Ciśto śrida beź griha ośvane.

Guśpa Kandalura koja muti do dna mura, a źa njun gre Śveti Bijoź ki govori da je loź.

Guśpa Kandalora źima fora, a kośići priko mora, a źa njun gre Śveti Bjoź ki govori da je loź.

Gośpa Luncijota - śve źviri vonka.

Guśpa Luncijota - śve źviri vonka, i laźeći i plaźeći.

Guśpa Luncijota na dvośtipet morca, laźeći plaźeći śve śu źviri vonka.

Hlolnu jugo - levantora.

Ne more śe iś jelnun guźicun na śtu pirih.

Kal Miśec imo kolobor, iź koje śu bonde vrota, iź te će vitar źapuhat.

Kal śe koźe iśtreśiju - voda će ucinit.

Kal śe prinuć ukoźe duga u pulentu, ocekije śe lipu vrime.

Majśtrotarmuntona - jugon rufijona.

Maźa śu na Palagruźu po judima ol źime madeźi reśli i śmarśke proźibole.

Muconje dovede buconje.

Ne gledo źima da je śmokva gnjila.

Ol gregoja do juga ni puno.

Ol pol veli reśte źeji, ol pol morca śipa, śolpa i komorca.

Ol pul vele pocme śe źemja teplit.

Ol Śvete Lucije do Boźića dvonaśte je don. Kaki śu doni ol Śvete Lucije do Boźića, taki će bit i miśeci u godiśću.

Pri iźgaraju tri śidinove brode nego tri marcone bure.

Śeśtra Vela bratu Morcu poźojmila tri donka - śedmi, dvanajeśti i dvajśedmi - tri marcone bure.

Śveti Antunij Opat, vaźmi motiku i hodi kopat.

Śveti Gargur kupi omendule u batur.

Śveti Matij - more śe targot i na bardo ol Huma.

Śveti Mihat - vajo groźje brat.

Śveti Mikula - śnig na vrota / Śveto Kota - śnig do vrota.

Śveto Kota k ognju gnjota.

U veli śu doni do deśet divnje, do dvodeśet źene, a naprid udovice.

Ume Guśpe doź - dobro jematva.

Źajola Vela u brata Morka tri bilo donka źa umorit babu i njonca.

Vela klobucićon i lumbrelon.

Vraźjo imo kraje i konfine, Boźjo je beź dośpitka.

Ca śe manji govori, manji śe miśo pulenta.

Da je iźmirit kunce i dolamu, dolamu bi pripiźalo kunce.